Angelina Janjušević: Nikšić je bio i ostaće velika inspiracija

Angelina Janjušević, poznata nikšićka slikarka za portal Mladi Nikšića prisjeća se svojih umjetničkih početaka, otkriva nam gdje pronalazi inspiraciju za stvaranje čuvenih pejzaža i daje savjet mladim i nadarenim umjetnicima.

 

Da li je talenat za slikarstvo kod Vas urođen, i za koji period vezujete svoje profesionalne početke?

 

U kući u kojoj sam rođena, slikarstvo je bilo i ostalo uobičajena pojava. Naime, moj otac Vojo Đoković, bavio se slikarstvom od kad ja znam za sebe. Od njega sam i naslijedila taj gen, talenat i ljubav prema slikarstvu. Prva moja samostalna izložba je bila 2004. godine, tako da bi se ta godina mogla uzeti kao godina mog profesionalnog početka, na polju slikarstva.

 

S obzirom na to da ste i profesorica likovne umjetnosti u osnovnoj školi, da li uspijevate da djeci prenesete svoju ljubav prema umjetnosti i koliko su djeca danas zainteresovana za bavljenje umjetnošću?

 

Da, trenutno radim kao profesor likovne kulture u osnovnoj školi “Milija Nikčević“ u Kličevu. Inače, ovim poslom se bavim više od 20 godina. Djeca su moji najbolji kritičari. Oni znaju da procijene koliko ljubavi ulažem u radu sa njima i koliko se radujem njihovom uspjehu. Takođe, oni vjerno prate moj rad i česti su gosti na mojim izložbama, što me posebno raduje.
Djeca su uvijek zainteresovana za likovnu umjetnost, ne samo danas. Likovna, kao svaka druga umjetnost, pronalazi put do srca svakog djeteta, bez obzira na talenat. Umjetnost oslobađa od pritiska i daje novu energiju, budi uspavanu kreaciju.

 

mladinikšića

Slikate često pejzaže, koliko u Nikšiću kao Vašem rodnom gradu pronalazite inspiraciju?

 

Bavim se pejzažom, kao motivom. Međutim, moje slike nijesu puko prikazivanje pejzaža, niti se bavim prikazivanjem određenih pejzaža. Moje slike nose naziv PUT, koji ima simboličko značenje. Njegova simbolička konotacija je unutrašnje značenje koje nije ni racionalno, ni iracionalno. Put svijesti i misli prema sebi i svojim mogućnostima. Naravno, moje slike govore, ne samo mojim jezikom, nego i jezikom svakog posmatrača, koji se nađe zagledan u moju sliku. Moj grad, grad Nikšić, je uvijek bio i ostaće velika inspiracija. Moj put kreće iz njega i uvijek mu se vrati. Jer, život je krug, neko reče, i eto nas u njemu.

 

Da li Vas emocije vode prilikom stvaranja djela? U kakvom raspoloženju umjetnici najčešće stvaraju velika djela?

 

Naravno! Glavni pokretač i realizator jednog djela je emocija. Ona je presudna. Svaka misao koja dođe, ode, ako nema emocije. Emocija čuva misao i misao se sprovodi u djelo. Raspoloženje koje prati stvaranje jednog djela je istrajnost da se misao koja se rodila, koja traje kao emocija u bilo kom kontekstu, vizualizira. Da se rodi na platnu, na površini ili u obliku i postane stvarna.

 

mladiNikšića

Koju tehniku slikanja najčešće koristite?

 

Moj izraz je u ulju na platnu, najčešći. Koristim i druge tehnike, mada više eksperimentalno.

 

Da li umjetnik kao što ste Vi vremenom mijenja svoj način slikanja? Koliko ima slobode u stvaranju djela i koliko svoja djela dorađujete do konačnog predstavljanja?

 

Svaki umjetnik na početku svoje karijere je osuđen da se traži, da se izdvoji svojim radom, na način koji odgovara samo njemu, i koji je samo njegov, jedinstven i prepoznatljiv. Dug je put do tog jedinstvenog. Na tom putu dešavaju su promjene, koje su neminovne, rađaju se nove, pa se brišu… Ništa ne dolazi samo po sebi. Ako čovjek hoće da postigne to što želi, odricanja su neizostavna. Rad i samo rad, jedini je garant pronalaženja sopstvenog izraza i jedinstvenog načina izražavanja. Umjetnost je sloboda. Tu nema zabrana. Sve ono što umjetnik želi da kaže, da osjeti, uradi…sve je moguće. Vizualizacija nemogućeg je uvijek moguća u likovnoj umjetnosti.

 

Da li umjetnost može da bude i perspektivni profesionalni poziv i koji je Vaš savjet mladim, talentovanim ljudima?

 

Umjetnost je sama po sebi perspektivna, tako da je čak i preporučujem kao profesionalni poziv. Baviti se umjetnošću znaći da ste uvijek okrenuti sebi i samo sebi, pa onda tek okolini. A čovjek okrenut sebi i svojim potrebama je potpun čovjek. Ujedno bi ovo bio savjet mladim ljudima, da se okrenu sebi, jer samo tako će imati svijet u sebi i oko sebe. Posebno se odnosi na mlade koji vole umjetnost i koji su bogom dani za to.