Gogoljeva “Ženidba” na sceni Nikšićkog pozorišta

„Ženidba“, Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, u režiji Egona Savina (Crnogorsko narodno pozorište i Kraljevsko pozorište Zetski dom), biće izvedena na večernjoj sceni Nikšićkog pozorišta, u utorak, 13. februara, sa početkom u 20 sati.

 

Dramatizaciju ovog poznatog djela ruskog realiste uradio je Egon Savin, adaptaciju teksta i dramaturgiju Stela Mišković, kostimografiju Jelena Stokuća, a scenografiju Vesna Popović. U predstavi igraju: Nada Vukčević, Zoran Vujović Varja Đukić, Dejan Ivanić, Olivera Vuković, Aleksandar Gavranić, Nikola Perišić, Goran Vujović, Gojko Burzanović, Radmila Čolić i Stevan Radusinović. Cijena ulaznice je četiri (4) eura. Biletarnica Nikšićkog pozorišta je otvorena svakodnevno, od 10 do 20 sati.

Gogoljeva „Ženidba“ premijerno je izvedena 3. oktobra, prošle godine, na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, a dva dana kasnije u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“. Iako je riječ o tekstu napisanom prije dvije stotine godina, predstava je u korelaciji sa sadašnjim trenutkom. Komad govori o pokušaju da se po svaku cijenu desi ženidba iako se ona ne događa iz ljubavi, već zbog mišljenja palanke i tuđih očekivanja. Zbog toga cijenu oduvijek plaća pojedinac, koji nastoji ispoštovati pravila većine. Na ženidbu se gleda kao na statusni simbol.

„Ženidba je hrišćanski i patriotski čin. Likovi ne žive svoj život, već ispunjavaju formu što ih čini komičnim“, naglašava glumac Zoran Vujović. Koprodukcijski projekat „Ženidba“ nameće još jedno pitanje, koje je ni danas nije ništa manje aktuelno.
To pitanje proističe iz situacije kada Ivan Kuzmič Potkoljosin, koji je homoseksualac, uz nagovor emotivnog partnera Kočkarjova, za palanku srećno oženjenog čovjeka, pokušava da isprosi ruku Agafje Tihonovne. Ipak, i pored truda u provodadžisanju, do ženidbe ne dolazi, jer oduvijek postoje i oni ljudi koji ne mogu silom ići protiv sebe samih. No, sloboda je, ukoliko zaista želimo do nje, pa makar platili cijenu osude društva, tu odmah negdje iza zida. Njega Potkoljosin preskoči kada mu malim ohrabrenjem pomogne njegova nesuđena supruga.

„Sa jedne strane, predstava ima svoju kritičku, problemsku crtu. Sa druge strane, duhoviti autor Gogolj je spoj igre, duha i drame, što nije bilo nimalo lako napraviti na sceni. Ja sam zapravo bio vođen ambicijom da napravim Gogolja savremenim piscem i drago mi je što sam uspio, makar u određenoj mjeri. Nije bilo lako i nadam se da će predstava biti dugovječna“ , kazao je nakon premijere reditelj Egon Savin.
„Predstava govori o konvencijama i stereotip ima koji sputavaju čovjeka i koje pokušavaju da ga smjeste u kalupe očekivanja društva, na uštrb sopstvene slobode. Ona je ujedno i priča o cijeni koja se plaća tokom tog procesa“, naglasila je dramaturškinja Stela Mišković.

Zadovoljstvo što su inscenirali ovo poznato djelo nijesu krili ni članovi glumačkog ansambla. Gojko Burzanović ističe da mu je povjerena uloga jedna od najdražih u njegovoj karijeri.
„Najveća draž ove predstave je saradnja sa ljudima sakojima sam radio. Nakon ovog angažmana sam na još većem ljudskom i duhovnom nivou“, kazao je Burzanović.
Za Zorana Vujovića bolji početak sezone za glumca ne može biti od rada na dobrom materijalu i sa rediteljskim imenom, kao što je Egon.
„Priželjkivao sam da radim sa Savinom i konačno mi se ta želja ostvavrila. Radili smo dugo, posvećeno i predano… Uvjeren sam da smo napravili odličnu predstavu“, zaključio je Vujović.
Aleksandar Gavranić cijeni da će predstava mnogo preciznije i istinitije približiti publici sliku sa koliko se ljubavi radio ovaj komad. Varja Đukić naglašava da je riječ o apsolutno drugačijem izrazu od svega što je do sada radilo CNP-e, a i Zetski dom.
„Veliko mi je zadovljstvo što sam radila sa Egonom, jer njegove predstave posebno utiču na ansambl, ali i na glumce pojedinačno. Izuzetno su značajne za pozorište. Nadam se da ću kao Fjokla Ivanovna biti dobra podrška svojim mlađim kolegama“, rekla je Đukić.

Stevan Radusinović ističe da se „ovaj proces dugo kuvao“ u cijeloj ekipi. Ni on nije skrivao zadovoljstvo što igra u Egonovoj podjeli. „U procesu rada vodio sam se njegovim savjetom: ‘Da je manje uvijek više’. Uspio sam da se približim Gogolju“, uvjeren je Radusinović.
Isto razmišljanje dijeli i Goran Vujović, koji naglašava značaj bavljenja velikim piscem i djelom, od kojih glumci mogu samo da uče i napreduju. Olivera Vuković se zahvalila upravama koproducentskih kuća koje su angažovale Savina, ali i autorskoj ekipi zbog kojih je proces stvaranja „tekao kao mlijeko“.
Radmila Čolić je, pored uloge sluškinje Dunjaške, radila i kao asistentica režije. Zbog toga je za nju ovaj komad jedinstven.
„Mi glumci imamo izreku da bismo voljeli da nosimo tacnu nekom od velikih reditelja. To sam u ovom procesu ja radila i zbog toga sam jako srećna“, poručila je Čolić.