Petar Sinanović Nagib bio je čovjek koji je bio prvi menadžer Crne Gore. Petar je Gimnaziju završio prije Drugog svjetskog rata. Slijede zatim odlazak u partizane gdje je četiri puta ranjavan, pa studije mašinstva u Pragu.
Najprije se pročuo po tome što je uradio parno grijanje za Gimnaziju i što je fabriku ribe na Rijeci Crnojevića postavio na noge. I tako korak po korak: „Obod“ stasava. Prvi frižider sa oznakom „Oboda“ pojavio se 1954. godine na Zagrebačkom velesajmu. Iako je bio sastavljen od djelova iz Italije dočekan je sa oduševljenjem. Radnici ga prihvataju raširenih ruku, ali vlast mu I dalje ne vjeruje. Zamjeraju mu što je protiv samoupravljanja i što previše sarađuje sa Zapadom.
Vlada donosi odluku da vizionar i živa legenda Cetinja napusti „Obod“. Bilo je to u martu 1957. godine. Nagibov san o lakoj elektroindustriji na Cetinju je srušen. Otišao je u Zadar gdje je fabriku „Vlado Velebit“ postavio na zdrave noge. Sljedeće godine se opet vraća u Crnu Goru. „Niko mene ne može poćerati iz moje Crne Gore“, govorio je. Te 1959. godine postaje prvi čovjek „Radoja Dakića“ u Titogradu. I nastavlja po starom: saradnja sa Zapadom i briga o radnicima. „Radoje Dakić“ postaje ime. Obična kovačnica postaje gigant o kojem se govori.
Ali, morao je ponovo da ide I da bježi. Ovoga puta u Belgiju gdje otvara fabriku igračaka. Ali nije ni tamo izdržao. Iako dobija pozive sa svih strana, 1968. godine se vraća u Virpazar. Želio je da i njemu udahne novi život. Osniva krečanu, ciglanu, farme ovaca i svinja, gradi lovačke kućice, želi da proizvodi lutke.
Umro je 2. februara 1985. godine. Brat Đoko se od njega oprostio riječima: „Umro si onog dana kad ti nijesu dali da budeš Nagib“.