Mladi Nikšića

Milovan Drašković: Igrati sa legendama evropske košarke veliko iskustvo

Nikšić je kao jedan od najpriznatijih košarkaških centara u Crnoj Gori, oduvijek davao veliki broj reprezentativaca, kako u seniorskom pogonu, tako i u mlađim kategorijama. Jedan od onih koji stremi ka dresu prvog tima Crne Gore, a svoju karijeru gradi u inostranstvu je i Nikšićanin Milovan Drašković, 215 centimetara visoki centar, koji sa svega 22 godine, ima bogatu internacionalnu karijeru. Počeo je u jednom lokalnom nikšićkom klubu, nastavio u Podgorici, a igrao je i za jedan od najvećih španskih i evropskih timova, Barselonu. Nakon kratke epizode u Italiji, otišao je u Austriju, gdje i sada igra, a kao nagrada za odličnu sezonu stigla je  i potvrda da će u All star meču, biti starter na svojoj poziciji braneći boje internacionalnih igrača tamošnje Prve lige. Riznica trofeja mladog Nikšićanina veoma je bogata, ispunjena brojnim titulama, zlatnim medaljama, ali i velikim brojem individualnih priznanja. Od svoje četrnaeste godine bio je redovan član mlađih reprezentativnih kategorija, a sa juniorskom selekcijom bio je i prvak B divizije Starog kontinenta.
Velike zasluge za njegov napredak u karijeri, ali i ljudsko sazrijevanje ima boravak u španskoj metropoli, gdje je svakog dana trenirao i igrao sa vrhunskim Igračima, a zasigurno i legendama evropske košarke.

Već u osnovnoj školi, Drašković se izdvajao od svojih vršnjaka po visini, pa je odlazak na košarku za njega bio neminovan.

“Košarkom se bavim od svoje desete godine. Moj prvi susret sa ovim sportom bio je u Košarkaškom klubu ‘Bonus’ gdje sam napravio svoje prve korake. Najljepše uspomene iz tog perioda su stečena drugarstva koja traju i danas“, kazao je za početak razgovora portalu Mladi Nikšićam Drašković.

Nakon što je sa pionirskom selekcijom, nekad veoma uspješnog kluba u mlađim kategorijima, kao jedan od najboljih i najperspektivnijih igrača, postao vicešampion Crne Gore, počela su interesovanja brojnih domaćih i regionalnih klubova.

Košarkaški klub „Podgorica“, nekada najozbiljniji projekat za razvoj mladih crnogorskih igrača, bio je prvi korak u klupskoj karijeri, tada petnaestogodišnjeg Milovana, koji je i srednju školu upisao u glavnom gradu.

Igrajući za podgorički tim u svim selekcijama, ponekad i u konkurenciji sa tri godine starijim igračima, Drašković je osvojio sve što se može osvojiti. Brojne titule i impresivne brojke, nagrađene su pozivom Barselone, čije je čelnike već na prvim treninzima, odličnim šutem i pokretljivošću, mladi centar oduševio.

Sa 17 godina  preselio se  na Pirinejsko poluostvo i napravio veliki korak u svojoj karijeri, iako početak, kako priznaje, nije bio lak.

“Prelazak u Barselonu je bio veliki izazov za mene. Vremenom sam se navikao na nesvakidašnje, na drugačiji rad i disciplinu. Stekao sam jedno iskustvo koje će mi pomoći, kako u daljem životu tako i košarkaškoj karijeri. Što se tiče tima i saigrača mogu samo da kažem da su to sve sjajni momci od kojih sam puno naučio i veoma sam zahvalan što sam dobio takvu priliku da upoznam neke legende košarke koje sam kao dijete gledao na televiziji”, istakao je Drašković.

Svakodnevni rad sa španskim maestrom Navarom, litvanskim plejmejkerom Jasikevičijusom, bivšim NBA igračima Uertasom, Lorbekom, Nahbarom, sadašnjim Inglesom i Hezonjom, iskustvo je kojim se ne može baš svako pohvaliti.

Upravo sa sadašnjim bekom Orlanda i hrvatskim reprezentativcem Hezonjom, srpskim plejmekerom Stefanom Penom i krilom iz Bosne i  Hercegovine Nedimom Đedovićem, činio je udarni kvartet koji je osvojio špansko juniorsko prvenstvo, nezvanično najjaču ligu u Evropi tog uzrasta.

Nakon toga za centra iz Nikšića usledio je poziv za “Basketball without borders” u Moskvi, košarkaški kamp koji je okupio najtalentovanije košarkaše iz cijele Evrope 1995. godišta, a domaćin ovog događaja bila je upravo najjača košarkaška liga, NBA. Na kampu imao je priliku da radi sa jednim od najpoznatijih košarkaša u Rusiji Andrejem Kiriljenkom, kao i  NBA igračem Maršonom Bruksom.

Ipak, Drašković u prvim sezonama kao senior nije dobijao priliku u najjačem timu Barselone, već je igrao za drugi tim španskog predstavnika. Njegove partije su bile odlične, ali ipak nedovoljne da bude u većim planovima tadašnjeg trenera Ćavija Paskvala. U želji da igra u jačoj ligi, u timu kojem će biti jedan od lidera, nakon kratke epizode u italijanskom Brindiziju, Drašković je svoju oazu pronašao u Austriji.

Sada je član ekipe Vels i pruža sjajne partije, gotovo redovno ima dvocifren broj poena i  skokova, a svojim igrama izabran je u prvu postavu “stranaca” austrijske lige, na All Staru.

“Austrijska liga jeste slabija, ali ne treba je podcijenjivati. Ja sam u Barseloni igrao drugu ligu, dok sam u Austriji startovao kao igrač prve lige. Ovdje sam dobio pravu šansu i minute, što je bio glavni razlog promjene sredine. Austrija je prema mom mišljenju dobra liga za mlade igrače da stasaju i puna je istih koji dolaze sa raznih strana svijeta, najviše iz Amerike”, kazao je on i dodao da će se i u narednom period truditi još više, kako bi već odlične partije, podigao na veći nivo i obezbjedio sebi prolaz u neko jače takmičenje i veći klub.

U mlađim kategorijama afirmisao se u reprezentativnim selekcija, prošavši sve, od pionirske do mlade, a prethodna dva ljeta takmičio se i za seniorsku B ekipu naše zemlje. Za Draškovića, svaka reprezentativna akcija je veliko iskustvo, za koje ga vežu samo lijepe uspomene.

“Igranje za reprezentaciju je san svakog igrača otkad počne da se bavi košarkom, pa tako i za mene. Uvijek mi je bila čast igrati za bilo koju selekciju naše reprezentacije i vrijeme provedeno u njoj pamtiću samo po lijepom. Najljepši trenutak sa nacionalnim timom je osvajanje B prvenstva Evrope sa juniorskom selekcijom”, naglasio je Drašković.

Igranje u inostranstvu tokom godine, pa ljeto sa reprezentacijom, razlog su zbog kojeg, već duži niz godina, ne uspjeva da provede više vremena u svom rodnom gradu. Međutim, grad pod Trebjesom za njega je “nešto sasvim posebno”.

“U Nikšiću sam odrastao i koristim svaki slobodan trenutak da dođem i provedem vrijeme sa svojom porodicom i prijateljima, u mjeri kojoj obaveze dopuste. Nikšić je poseban grad za mene i lijepo je doći ponekad makar i na kratko i uvijek se radujem svakom sljedećem putu. To sto me vuče se ne može objasniti, jednostavno dom!”, zaključio je u razgovoru za naš portal Milovan Drašković.