Ovogodišnji laureat, muzičar i pjesnik Bora Đorđević istakao je da je “Velika nagrada Ivo Andrić”, koja mu je danas uručena u Andrićevom institutu u Andrićgradu, kruna njegove dugogodišnje karijere, prenosi Cdm.
“Dobio sam mnogo nagrada, ali je ovo kruna karijere. Ova nagrada ima posebnu, specifičnu težinu pošto je dodijeljena od najvećih imena – srpskog pjesnika Matije Bećkovića, jednog od najboljih svjetskih režisera Emira Nemanje Kusturice i vrhunskih intelektualca Muharema Bazdulja i Jovana Delića”, rekao je Đorđević, dodavši da nagradu prima sa velikom srećom i zadovoljstvom, prenosi Srna.
On je podsjetio da se digla “velika prašina” zbog nagrade za najbolje djelo objavljeno u Republici Srpskoj i Srbiji za 2017. godinu za knjigu poezije “Pusto ostrvo”, ali da je problem u vremenu u kome živimo, gdje postoje, kako kaže, dvije Srbije.
“Ovo je manifestacija jedne Srbije, one zdravije, ljepše i pametnije. Možda ja stvarno ne zaslužijem ovu nagradu. Nagrada jeste zajednička. Zaslužuje je, prije svih, rodonačelnik ovog žanra Arsen Dedić, pa i Balašević sa “hrvatskog govornog područja”, Šobić koji se prerano povukao… pa sve do mladog Marčela, pred kojim je blistava karijera. Sticajem okolnosti, nagradu sam dobio ja”, rekao je Đorđević, frontmen rok grupe “Riblja čorba”.
Neki su rekli, kaže on, da se Ivo Andrić prevrće u grobu, ali i mnogi drugi veliki pisci čije je nagrade već dobio.
“Sumnjao sam u sebe, ali sam prestao da sumnjam kada sam shvatio da su mi nagradu dodijeli bolji i pametniji od mene”, istakao je Đorđević, uz napomenu da mu je čast i da nagradu, koja nosi ime časnog nobelovca Ive Andrića, prima na Svetog Savu, srpskog prosvetitelja i ustanovitelja srpske kulture.
Kineski pisac Ju Hua izrazio je zahvalnost Andrićevom institutu, predsjedniku i članovima žirija Jovanu Deliću, Emiru Kusturici i Muharemu Bazdulju na dodjeli “Velike nagrade Ivo Andrić”.
“Ovakva čast učinila je da se osjetim bliži Ivi Andriću. Ja sam mu sada i zaista bliži, jer, evo me ovdje, u Višegradu, u Andrićgradu, na obali Drine, na kamenom mostu Mehmed Paše Sokolovića”, istakao je Ju Hua nakon uručenja nagrade.
On je rekao da je “Ivo Andrić bio majstor koji na jednostavan i direktan način uvodi čitaoca u burnu naraciju”.
“On podjednaku pažnju poklanja opisima stvari, likova i predjela. Za njega ne postoji ono što je važnije i ono što je manje važno, postoji samo ono o čemu vrijedi i ono o čemu ne vrijedi pisati. A sve ono o čemu je on pisao bilo je vrijedno pisanja”, naglasio je Ju Hua.
Ovogodišnji laureat je rekao da u Andrićevim knjigama čitalac neće naići na ekstravagantne, pretjerane opise, te da sve o čemu piše Andrić tretira podjednako, bez diskriminacije, bez razlike između onoga što mu je blisko i onoga što nije, a sve to opet tako smireno i prirodno, kao rijeka koja teče ili lišće koje šušti razigrano vetrom.
“Nema puno pisaca koji na takav način pišu remek djela koja traju vječno. Ivo Andrić je jedan od njih. Ako bismo tražili još nekog njemu sličnog, bio bi to Tomas Man. Jer naracija takvog tipa, koja je relativno ujednačena, zapravo je otvorena i iskrena. Tu se nedostaci ne mogu prikriti vještinom. Moglo bi se reći da je takva naracija najveći mogući izazov piščevoj pronicljivosti i oštroumnosti. ‘Na Drini ćuprija’ je primjer jednog takvog romana”, ocijenio je Ju Hua.
On je rekao da se u Andrićevoj naraciji, likovi i priče pojavljuju baš na onim mjestima na kojima i treba da se pojave, što je vrijedno divljenja.
“Živopisne scene i likovi o kojima govori, poput opalog lista koji najavljuje jesen, nisu predstavnici samo svojih, pojedinačnih sudbina, već su i imenitelji burnih vremena i istorijskih promjena”, naglasio je kineski pisac.
Navodeći da je Ivo Andrić preminuo 1975. godine, Ju Hua je rekao da se pita da li je za života predosjećao da će se priča ispričana u romanu “Na Drini ćuprija” nastaviti.
U obrazloženju odluke o dodjeli nagrade Đorđeviću, žiri je naveo da je on na nivou rime u stanju da iznenadi rimujući nešto što prije njega niko nije, podsjećajući u tome na Duška Trifunovića.
“Đorđević, kao malo ko zna, da iskoristi tuđu sintagmu, tuđi naslov, frazu već skoro izlizanu i od nje napravi pjesmu koja će se od tada asocijativno vezati i za njega, ako ne i najprije za njega”, ističe se, između ostalog, u obrazloženju žirija.
Andrićev institut je “Veliku nagradu Ivo Andrić” dodijelio u januara 2016. Matiji Bećkoviću za životni doprinos srpskoj književnosti, a Vladimiru Kecmanoviću za roman “Osama” za najbolji roman na srpskom jeziku i to su bili prvi dobitnici.
Prošle godine Dušan Kovačević dobio je nagradu za ukupan životni doprinos srpskoj književnosti, a ruski pisac Zahar Prilepin za prozno djelo koje je imalo snažan uticaj na srpsku književnost.