Nikšićanka Nina Tomašević nakon završenih četvorogodišnjih studija Francuskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Nikšiću, dobila je, preko Erasmus plus programa razmjene studenata, stipendiju za master studije u Nici.
Stipendija u trajanju od 10 mjeseci, na prestižnom francuskom univerzitetu, došla je kao nagrada za sva dostignuća, koja je dvadesetdvogodišnja Nikšićanka ostvarila na osnovnim i specijalističkim studijama.
Tomašević je četiri godine na nikšićkom fakultetu završila sa prosječnom ocjenom deset, a svih godina proglašavana je za najboljeg studenta svog odsjeka. Za akademsku 2015/2016 godinu Univerzitet Crne Gore proglasio je najboljim studentom Filološkog fakulteta, a dobitnica je i nagrade “18. septembar”, kojom je Opština Nikšić nagradila pet najboljih studenata koji dolaze iz našeg grada.
Prvom nagradom na takmičenju za najbolji esej, koje je održano u slopu “Dana frankofonije”, omogućeno joj je da boravi deset dana u Francuskoj, dok je ovog ljeta, zahvaljujući jednoj od brojnih stipendija Univerziteta Crne Gore, provela tri nedjelje u Briselu.
Ljubav prema francuskom jeziku, kako je kazala za portal Mladi Nikšića, javila se u osnovnoj školi, a prvo mjesto na državnom takmičenju kada je bila učenica Gimnazije “Stojan Cerović”, presudilo je da izučavanje jednog od romanskih jezika, bude njen životni poziv.
Svoje dosadašnje iskustvo na studijama u Nici, impresije o Francuzima, ali i prednostima školovanja u inostranstvu, mlada Nikšićanka podijelila je sa našim portalom.
Odlazak u inostranstvo nakon specijalistickih studija, za nju, bio je neminovan, jer je kako kaže, željela da maksimalno razvije svoja znanja jezika, upravo boravkom u drugoj zemlji.
“Nakon završenih četvorogodišnjih studija u Nikšiću, odlučila sam da je vrijeme da negdje odem. Postojale su i ranije razne stipendije, ali mi nijesu toliko odgovarale, međutim, Nica je na prvi pogled izgledala primamljivo. Naravno, za nekoga ko studira jezik veoma je važno i korisno da provede neko vrijeme u zemlji u kojoj se taj jezik govori kako bi ga usavršio, pa sam odlučila da iskoristim tu priliku. Prijavila sam se i dobila Erasmus stipendiju na deset mjeseci, koja je stvarno odlična i pokriva sve moje troškove, što je, takođe, bitno. Savjetujem svim studentima koji mogu, da se prijave, a konkursi se nalaze na sajtu Univerziteta Crne Gore’’, kazala je Tomašević.
Prema njenim riječima, svaki početak je težak, a za nju je odlazak u Francusku prvo duže odvajanje od porodice i okruženja, međutim, veliku pomoć i podršku imala je od studenata iz Crne Gore, koji takođe studiraju u Nici.
“Svaki početak je težak, posebno kada se prvi put odvojiš na duži period i odeš u potpuno stranu državu. Srećom, tu je još dvoje studenata iz Crne Gore sa mnom, pa smo sve što je trebalo radili zajedno. Mnogo je lakše kad imaš nekog “svog”. Čovjek se na sve navikne, pa je i taj prvi period nekako prošao, a na prelijepu i sunčanu Nicu se nije tako teško navići. Moram reći da uživam u gradu, u sunčanim zimskim danima, azurnoj boji mora i plavom nebu. Isto je što se tiče novih profesora i kolega, malo po malo se bolje upoznajemo i navikavamo jedni na druge”, istakla je Nina.
Ona je kazala da studiranje, kao što je i očekivala, nije lako, ali i dodala, da studenti na programu razmjene imaju dosta olakšavajućih okolnosti.
“Erasmus studenti imaju pravo da izaberu koje god predmete žele, sa različitih godina i odsjeka, što je dosta olakšavajuće. Veoma je dobro što svako može uzeti ono što voli, što mu se sviđa, pa je mogućnost za proširivanjem interesovanja velika. Na nekim predavanjima mi nije toliko teško i zanimljivo je, dok na nekim zna da bude dosta naporno. Obrađuju se stvari koje nikada ranije nisam radila, ali dobro, treba naučiti i nešto novo”, kazala je Tomašević.
Kada je u pitanju studiranje u inostranstvu, Tomašević napominje, da i tamo, osim dobrih ima i loših strana. Njoj lično ponajviše smeta to što su previše “modernizovani”, i dodaje, da joj nedostaje onaj osjećaj na relaciji student-profesor, koji je imala u Nikšiću.
“Uvijek je dobro otići, vidjeti, upoznati se i sa drugim sistemima obrazovanja. Oni imaju više mogućnosti nego mi, dosta različitih smjerova, programa i razmjena, ali recimo, ne sviđa mi se što većina studenata na predavanja dolazi sa lap-topovima, malo ko nosi knjige, sveske, što, prema mom mišljenju, ipak ne pokazuje određeno poštovanje prema profesorima. Ali, to je njihov sistem i oni su tako navikli. Dosta stvari se obavlja elektronski, preko raznih sajtova, što je donekle dobro, mada, lično malo previše su modernizovani, tako da moram reći da mi nedostaje topao i prijateljski odnos između profesora i studenata koji sam imala kod nas”, istakla je za naš portal.
Uživanje u različitm vrstama vina i sireva, prema njenim riječima, ne može ostati neprimjećeno kada su Francuzi u pitanju, a mladu Nikšićanku, impresionirali su opuštenim načinom života.
“Dopada mi se što nijesu opterećeni izgledom i načinom oblačenja, što nije slučaj kod nas, što ne vode računa o tuđim poslovima, već, jednostavno vode svoj život. Možes da radiš šta hoćeš i oblačiš se kako želiš, niko te neće čudno gledati”, dodala je.
Kako je kazala, boravak na studijama u drugoj državi, ima višestruke pozitivne uticaj na život.
Osim obrazovanja i upoznavanja drugih kultura, otvaraju se mnogo lakše mogućnosti za putovanja, koja dvadestodvogodišnjakinja itekako koristi.
“Studiranje u inostranstvu omogućava, prije svega, da upoznas novi način života, novu kulturu, stekneš brojna poznanstva, naučis mnogo novih i zanimljivih stvari. Najvažnije, stvoriš uspomene koje ćes pamtiti do kraja života. Možeš i dosta da putuješ, otkriješ brojna prelijepa mjesta, što ja redovno koristim. Trudim se da obiđem što više evropskih gradova i država. Rekla bih da polako postajem blagi zavisnik. Takođe, boravkom se naučiš da samostalno donosiš odluke i da se sam snalaziš u raznim situacijama, jer tako mora, daleko si od porodice i prijatelja”, istakla je brojne prednosti Tomašević.
Porodica i prijatelji joj, kako je naglasila, najviše nedostaju, ali nikšićki korzo, praznična atmosfera i naša hrana, jedni su brojnih stvari koje joj između radnih obaveza i slobodnog vremena, često prolaze kroz glavu.
“Čak i snijeg kojeg ovdje nema, ali i kratke poruke drugarice Sare koja živi u Podgorici sa pitanjem ’Hoćeš li doći na kafu’, i moj odgovor ’krećem na bus’”, zaključila je Nina.