Nikšić je oduvijek bio grad velikih šampiona. Sportisti iz grada pod Trebjesom uvijek su se sa najvećih takmičenja vraćali okićeni medaljama, naročito oni koji se takmiče u individualnim sportovima. Često su, nekad zbog veće popularnosti kolektivnih sportova, a nekad iz drugih, subjektivnih razloga, nezasluženo bili u drugom planu. Međutim, rezultat je najbolje mjerilo, a naš sagovornik Stefan Karadžić osvojio je gotovo sve što se u karateu može osvojiti.
Sedam medalja sa Balkanskih prvenstava, ujedno i prvak Balkana i Mediterana, šest puta prvak u zajednici Crne Gore sa Srbijom, trenutni aktuelni šampion Crne Gore u svojoj kategoriji, ovo su samo značajniji rezultati koje je postigao nikšićanin u svojoj zapaženoj karijeri. Zadržaćemo se na ovim osvajanjima, jer kad bi krenuli da ispisujemo sve trofeje od njegovih malih nogu trebalo bi još mnogo prostora.
Skroman, kulturan i prije svega realan sagovornik u intervjuu za portal Mladi Nikšića govori o prvim koracima u karateu, pobjedama, trofejima, razočarenjima, daljim planovima..
– Kad se pojavila prvi put želja za karateom i zašto si se baš opredijelio za karate pored toliko drugih borilačkih sportova?
Prvi put se pojavila želja kada sam imao šest godina, tada uz danas već kultne filmove Van Dama. Opredijelio sam se za karate jer je to umjetnost, kultura, znanje, umijeće i sport. Sve u jednom. A nakon toga te čini velikim čovjekom i pomaže u samoodbrani stoprocentno.
– Koje su prednosti bavljenja karateom nad ostalim sportovima i kako utiče na zdravlje čovjeka?
Prva prednost karatea je to što izrasteš u kvalitetnog čovjeka, a što se zdravlja tiče svaka fizička aktivnost nas čini zdravijim pa tako i karate, mada je malo nezgodan zbog čestih povreda i jakih udaraca kako ručnih tako i nožnih.
– Koliko često treniraš i od čega se sastoji jedan tvoj trening, da li iziskuje veliku fizičku spremu?
Trening traje po sat ipo vremena, a kad su takmičenja treniram od 2 do 3 puta dnevno, tako da mi sala dođe kao druga kuća. Da bi bio profesionalan karatista moraš biti spreman na velika odricanja. Takođe da bi bio vrhunski borac, moraš biti spreman kao jedan od najboljih vojnika u jednoj državi. Moraš da budeš pravi ratnik!
– Koliko je bilo naporno uskladiti sport i studiranje, jer karate je jedan od zahtijevnijih sportova po pitanju vremena?
Trenirati i studirati uporedo je veoma teško. Moje studije su duže trajale upravo zbog toga, ali bitno je da sam svojom upornošću na kraju i završio.
-Završio se Bezbijednost na fakultetu UDG, pa da li je karate imao uticaj na odabir tvog fakulteta, jer i karate je jedna vrsta lične bezbjednosti?
Naravno da je karate imao uticaj da to upišem, uvijek me i privlačila ta sama riječ “bezbijednost”, lična bezbijednost, međunarodna, nacionalna..
– Šta te najviše inspiriše dok treniraš i ostvaruješ pobjede?
Najviše me inspiriše da treniram to što težim da budem neko važan u životu, neka ličnost koja će biti zdrava i normalna i poslužiti kao idealan primjer mladima kako da se izgrade u budućnosti, u svoju ličnost, kao i teženje ka tome da se što više djece makne sa ulice.
– Koliko si do sada imao borbi?
Mečeva je bilo dosta, teško ih je izbrojati. Za svaku medalju je potrebno pobijediti od 4 do 6 mečeva, tako da mogu reći da ih je bilo do sad par hiljada sigurno.
– Pored toliko osvojenih trofeja da li imaš neku pobjedu u tvojoj karijeri koju brojiš da ti je najdraža i koju bi izdvojio?
Bilo je par pobjeda nad Svjetskim i Evropskim zvaničnim šampionima, a najdraže su one gdje sam imao minimalne šanse za pobjedu, a svojom dominacijom nad protivnikom tokom meča, ispostavi se da sam bio favorit.
– Svoje prve korake u karateu si počeo u klubu “Onogošt”, nakon mnogo godina si postao kompletan borac, zbog čega si se odlučio na to da nastaviš karijeru u karate klubu “Budućnost” i da li te je životni put naveo da promijeniš okolinu?
Da, životni put me naveo da promijenim okolinu kao i drugi klub.
– Stefan Karadžić je ime koje je poznato svima po pitanju uspjeha i važis za jednog od najboljih karatista, koliko ti laska takva titula?
Naravno da laska, ali najviše volim da to čujem od svog trenera Dragana Kopitovića koji je najtrofejniji karatista svih vremena na našim prostorima.
-Nije tajna da si omiljen kod pripadnica ljepšeg pola. Možeš li otkriti našim čitateljkama da li imaš djevojku?
Hahaha da . . Imam divnu djevojku, ozbiljnu vezu.
– Da li si imao situaciju u privatnom životu da vještine karatea primijenis na ulici?
Da, imao sam situacija da primijenim vještine na ulici, sa tim se uopšte ne ponosim, ali jednostavno naš mentalitet je takav da ljudi vole da se oprobaju što bi se reklo sa karatistima, što i nije pametno uopšte.
– Imaš uzora iz sporta kojim se baviš, na koga si kao mali ugledao, “skidao” mu poteze?
Nemam uzora, imam svoj stil borbe, koji namećem od samog starta meča i samo se tako takmičim.
-Imaš li, pored mnogobrojnih profesionalnih obaveza vremena za neki hobi, rekreativno bavljenje drugim sportom?
U slobodno vrijeme se bavim ostalim sportovima, fudbal, basket, ali najviše volim da slobodno vrijeme provodim sa svojom porodicom, najužim društwom, djevojkom, kao i sa sestričinom po imenu Lara.
-Voliš li da čitaš, koju bi knjigu preporučio posjetiocima našeg portala?
Čitam koliko imam vremena, ali bih svima preporučio knjigu “Ukroćeni tigar”, o kung fu majstoru, kog život uopšte nije mazio ni u kom smislu. Nece se pokajati oni koji je pročitaju.
– Koliko dugo planiras da se bavis sa karateom i da li imas u planu da se u budućnosti ostvariš kao trener mladim nadama u Nikšiću, jer posjeduješ ogroman potencijal, iskustvo, a i dugačak spisak osvojenih trofeja?
Planiram još 6,7 godina da se aktivno bavim karateom, a imam ponudu da budem trener u svom klubu K.K. Budućnost. Što se Nikšića tiče tu je vrlo moguće da osnujem svoj klub. O tome ću otkriti u narednom periodu jer je još rano za takve stvari, a i sad treniram i težim da se zaposlim u svojoj struci, sa obzirom da sam završio Bezbijednost.
-Koje su to godine po tebi koje su idealne za početak treniranja karatea i koju bi poruku poslao mladim budućim karatistima i onima koji žele da se bave ovim sportom?
Pa djeca uzrasta 7,8 godina su idealna za početak bavljenja ovim sportom. Karate je jedan od najboljih sportova i čini vas boljim čovjekom, zato ga i nazivaju plemenitom vještinom. Savjetujem svakom djetetu da se upiše i počne da trenira karate, a roditeljima da djecu sklone sa ulica!
-Da li je potrebna neka posebna vrsta ishrane i da li ti imaš neki program kojeg se pridržavaš?
Iskreno nemam određen program ishrane, iako svi sportisti to preferiraju. Odgojen sam tako, da kažem vojnički. Ima naravno hrane koju više volim i one koju manje volim, ali uglavnom sve mogu da jedem. Jedan period uvedem određenu vrstu ishrane, uz amino kisjeline, koje oporavljaju organizam od jakih treninga i to pretežno radim samo zbog održavanja kilaže.
– Da li misliš da Nikšić može da napreduje u pogledu sporta i šta bi to po tebi trebalo uraditi da bi se povećao broj vrhunskih sportista u gradu pod Trebjesom?
Nažalost u Nikšiću kao da je vrijeme stalo. Fabrike se zatvaraju, ne postoji mogućnost za bolji život i pokretanje nekog posla u Nikšiću, mnogo je zapušten u svakom pogledu i to je sramota za najveći industrijski grad i najveću Opštinu u staroj Jugoslaviji. O sportu da ne govorim, poznati smo po borilačkim vještinama i da smo mi Nikšićani dominantni što se tiče borilačkih sportova. Neko bi trebao da se pozabavi ovim pitanjem i to dobro!
– Možes li nam reći kakvi su tvoji dalji planovi i imaš li takmičenja u narednom periodu?
Ove godine je sezona takmičenja završena. Sledeća godina je udarna. Sad treniram, održavam kondiciju, radim vježbe snage i punim baterije za sledeću sezonu koja je vrlo naporna.
-Da li pratiš i kako ti sviđa koncept našeg portala?
Pratim vaš portal, vrlo je poučan i ima dosta zanimljivih stvari. Uvijek ste u toku sa svim zbivanjima u Nikšiću, od noćnog provoda i mjesta gdje omladina izlazi, preko kulture, pa do sporta i drugih rubrika..
-Da li za kraj imaš neku poruku za čitaoce našeg portala?
Kratko i jasno – nikada ne treba da odustajete od svojih ciljeva, jer samo tako će postati pravi šampioni, ne samo u sportu, već i u životu.
