Tijana Kosić: Satisfakciju nalazim u pisanju bloga, a ne u novcu

Da se bogatstvo ne mjeri onim koliko imamo – već onim što nosimo u sebi, a da je upravo ljubav prema poslu kojim se bavimo zapravo jedini recept za uspjeh i ujedno najveći pokretač, podsjetila nas je naša sugrađanka i sagovornica Tijana Kosić.

Tijana se već nekoliko godina bavi blogovanjem, predstavila je svoje dvije modne kolekcije, ima svoj atelje kao i YouTube kanal. Njen prepoznatljivi stil ne robuje svjetskim modnim trendovima, odvažna je, a ono što je čini najviše prepoznatljvom jeste – osmijeh. Kroz modne postove pomaže djevojakama u odabiru i kombinovanju odjevnih predmeta uz jedinstvene fotografije koje vas ostavljaju bez daha, dok se kroz njene postove često prožimaju i neke značajne životne teme.

U nastavku pročitajte o čemu smo sve razgovarali sa Tijanom.

Zašto baš moda i kako si došla na ideju da počneš da se baviš blogovanjem?

Volim da kažem, i vjerujem u to, da je moda pronašla mene. Blogovanjem sam počela da se bavim prije šest godina, nakon što sam razgovorom sa svojim vršnjacima zaključila da im je teško da se pronađu i izgrade svoj modni izraz. Stalno su me pitali gdje sam nešto kupila i sve im se na meni dopadalo, uvijek se radilo o stvarima koje su izuzetno priuštive i svima dostupne, a opet ih ne pronađemo svi jednako. Rano sam shvatila da se čovjekovo bogatstvo ne mjeri time koliko ima – već koliko zna, pa se tako i moda ne može olako porediti sa stilom. Zbog toga sam shvatajući važnost prepoznavanja sebe i oblikovanja sopstvenog stila života krenula ovu modno – psihološku priču.

Šta za tebe predstavlja moda?

Za mene moda predstavlja slobodu. Mogućnost da u moru različitosti izaberem baš ono što mi se dopada i time upotpunim svoj vizuelni identitet. Modu možemo posmatrati i kao pojam kretanja društva i ogledalo društvenih promjena. Uzbudljiva je, snažna, nezaustavljiva i zagonetna. Morate biti obazrivi pri igri sa njom.

Gdje nalaziš inspiraciju za svoje postove?

Kako bi život bio dosadan da inspiraciju moramo tražiti na nekom određenom mjestu, to je kao kad svakodnevno krišom jedete Nutelu iz ostave i ona nezaustavljivo nestaje, samo je razlika u tome što Nutelu možete kupiti iznova, a inspiracija još uvijek nije dospjela do supermarketa.
Inspirativni su ljudi koji me okružuju, moj Nikšić, proljećni povjetarac, Ulica Vita Nikolića, zagrljaj Bokokotorskog zaliva, prorijeđeni vazduh sa vrha Durmitora… ah, život je tako inspirativan i uzbudljiv. 

Ko te inspiriše i zašto?

Inspiriše me život, zato što volim živjeti. Nikad ne znam šta me sjutra čeka i ta pomisao me navodi da maštam. Mašta je svemoćna.

Koja blogerka se tebi lično dopada?

Ona koja je u skladu sa sobom, nema potrebu da je prihvate milioni ljudi i koja ne piše sa namjerom da se dopadne svima. Nismo ni svjesni koliko neotkrivenih talenata imamo u ovoj maloj državi.

Da li se družiš sa drugim blogerima i kako ti se čini regionalna scena kada su modni blogovi u pitanju?

Naravno. Družim se sa ljudima koji na mene imaju pozitivan uticaj, među njima ima i sjajnih blogera. Regionalna scena je u fazi psiho – fizičke ekspanzije, što je dobro. Ja sam vječni optimist.

Student si modnog dizajna, da li je i teorija jednako zanimljiva kao i praksa tog posla?

Svaki posao je uzbudljiv ako se mi prema njemu postavimo kako treba. Za mene je ovo jedan od najljepših poslova na svijetu, jer volim to što radim. Uzbuđuje me pomisao da mogu uljepšati nečiji dan, biti dio predivnih događaja, neko ko rješava modne nedoumice uspješnoj i samopouzdanoj ženi.
Studije su brzo prošle, a čovjek uči dok je živ. Zato sa uzbuđenjem čekam svaku priliku za sticanje znanja iz različitih oblasti.

Kako bi opisala svoj stil?

Moj stil je odraz mojih misli. Veseo, hrabar, samouvjeren. Karakteriše ga spoj suprotnosti – grubih i nježnih materijala, visoke elegancije i bajker stila.

Šta ti je najveći izazov kada je u pitanju blogovanje?

Za mene je svaki dan novi izazov. Blogovanje je samo jedan medij izražavanja pomoću kog održavam kontakt sa svijetom oko sebe i primarni cilj bloga Fashion – Dreamer ili kako moji prijatelji vole da kažu, “Crnogorski sanjar” je da pomogne i podstakne mlade ljude da se pronađu i prigrle samo ono dobro iz svijeta masovnih medija, koji im je na raspolaganju.

Pored pisanja o modi, šminkanju i generalno zdravom načinu života, često se osvrćeš i na neke psihološko – životne teme.

Šta te podstiče da pišeš o tome?

Psihološko – životne teme su osnov mog bloga, moda i šminkanje su samo segmenti koji se prožimaju kroz tu priču, pomoću fotografije. Šminka i moda nijesu bitni faktori pri razvoju jednog čovjeka, ali jesu meni bliski i nekad mi bude žao što primijetim da u moru različitosti težimo da biramo samo ono što i drugi. Nemamo želju za istraživanjem i traženjem sebe samih. Pogubno je izgubiti sebe. Zato kroz moje psihološke priče uvijek možete doživjeti i modne priče.

Pored bloga, kasnije je nastupila i tvoja prva modna kolekcija, atelje, snimanje za YouTube kanal. Kako usklađuješ sve obaveze?

Čovjek je sposoban da postigne sve što poželi, kada radi ono što voli i kada je okružen ljudima koji ga vole i podržavaju. Bitno je samo da se krećete korak po korak, da ne letite previše ali i da nijeste čvrsto vezani za zemlju.
Prikazivanje prve samostalne kolekcije u Beogradu, tokom novembra 2016. godine, je bio zaista lijep početak razvoja brenda TO BE…, nakon toga uslijedili su brojni pozivi za internacionalne nedelje mode, kao i takmičenje The Best Balkan Fashion Designer, na kom sam osvojila drugo mjesto.
U junu 2017. sam bila u prilici da prikažem svoju drugu kolekciju, tokom regionalnog modno – humanitarnog događaja CRUISE PORTER 2017, koji je održan na Luštici. Beauty and the Beast kolekcija je doživjela zaista divne reakcije publike i bila povod za nove saradnje i ugovore.

U blog postovima često spominješ svoj rodni grad – Nikšić. Da li to znači da karijeru planiraš upravo ovdje?

To znači da je Nikšić moj grad, veliki dio mene, nešto čime se ponosim i zbog toga pišem njemu i o njemu. Nikšić je čaroban, opijajući, bezvremen, on je najljepša poezija koju znam. To je grad čija je svaka ulica za mene bar jedna uspomena. Volim proljeća u Nikšiću.
Da, planirala sam i započela karijeru upravo u Nikšiću. Zašto bi sve što je dobro odlazilo iz ovog predivnog grada? Trebamo se truditi da ga ojačamo i nikako ne smijemo dozvoliti da se njegov ponos blati pričom da ne valja i nije dobro mjesto za život. Kako bi i bio, kada ga ljudi napuštaju? Nikad bitka nije dobijena bez borbe, upamtimo to.

Da li imaš neki moto kojim se vodiš kroz život?

Sanjaj. Vjeruj. Ostvari.

Kad je rad na blogu u pitanju, šta je stvar koju bi voljela da ti je neko rekao na samom početku rada, a što si možda naučila iz nekih grešaka?

Nikad nijesam voljela da učim iz tuđih grešaka, moj život grade moja iskustva. Svaka greška je bila motiv da napredujem i radim na sebi. Zbog toga posebnu zahvalnost dugujem svojim greškama. Poslije nekolike godine rada na blogu, neko mi je rekao da od njega mogu dobro i da zaradim, bila sam u dilemi da li sam mnogo toga propustila time što to ranije nijesam znala. Rekoh sebi, “sve je to sjajno, ali ja ovu priču koju pišem živim, nije ona razlog zašto živim”. Ne tražim satisfakciju u zaradi od bloga, već u pisanju istog. Čak nekad ne znam ni da li sebe mogu nazvati blogerom, jer se ne smatram kompetentnom u društvu gdje se broje saradnje sa buticima za koji komad garderobe.

Bez čega ne možeš da zamisliš svoj dan?

Svoj dan ne mogu da zamislim bez osmijeha i ljudi koji mi znače.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *