Kako bi nestale socijalne razlike među stanovništvom, a mladi dobili jednake početne šanse i mogućnosti za napredak, potrebno je hitno sprovodjenje postojeće politike iz svih oblasti društvene pravde na nivou države, ocijenjeno je iz Nevladine organizacije (NVO) “Juventas”.
U intervjuu za PR Centar povodom Svjetskog dana socijalne pravde koji se obilježava 20. februara, direktorica programa za smanjenje štete NVO Juventas Tijana Žegura, istakla je, da sa aspekta same politike, strateškog i zakonodavnog okvira postoje prilično dobra zakonska rješenja, ali da se veliki problem javlja u praksi
.
„Zakonsko rješenje socijalno štiti određene gupe stanovništva, ali je taj zakon toliko tvrd da ostale grupe koje nijesu zakonom prepoznate, nikako ne mogu doći do socijalne zaštite“, saopštila je Žegura.
Ona je navela da su ključni problemi u oblasti socijalne politike veoma brojni.
„Da krenemo od statističkih podataka, Monstat, kao relevantna ustanova, već tri godine nije objavila podatke o apsolutnoj liniji siromaštva. U Juventasu smatramo da je to nedopustivo i ne razumijemo zbog čega se to ne uradi“, kazala je Žegura.
Ona je ukazala na podatak, da je u 2013. godini donja granica primanja u Crnoj Gori bila 186 eura po odrasloj osobi.
„U tom slučaju dolazimo do podataka da na primjer četvoročlana porodica sa svim primanjima koja uključuju ne samo materijalno obezbjeđenje nego i dječije dodatke ne dostiže iznos od 186 eura“, saopštila je Žegura.
Ona je istakla, da prema podacima iz 2013. godine 8,6 odsto građana Crne Gore živi ispod linije siromaštva, što znači da se svaki deseti stanovnik Crne Gore nalazi u ovakvom položaju.
„Država socijalne pravde je država koja omogućava jednakost u svim sferama života svim građanima. U Crnoj Gori ta jednakost nije dovoljno vidljiva, odnosno osjeća se velika razlika između onih koji žive ispod linije siromaštva i ostalih građana, koji imaju bolji životni standard. Problemi se javljaju u pristupu obrazovanju“, kazala je Žegura.
Kao primjer Žegura je navela, da jedno dijete koje se rodi u Rožajama ili u drugim gradovima na sjeveru ima deset puta manje šanse da pohađa predškolsko obrazovanje, nego na primjer dijete koje se rodi u Budvi ili u drugim primorskim gradovima.
„Postoje i problemi kada je riječ o pristupu socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, problemi prilikom zapošljavanja naročito na sjeveru gdje je najveća stopa nezaposlenosti“, saopštila je Žegura.
Veliki problem, prema njenim riječima, postoji sa jednoroditeljskim porodicama gdje, djeca ne primaju zakonom zagarantovano izdržavanje, kao što je to slučaj u regionu ili u Zapadnoj Evropi gdje država isplaćuje primanja.
„Nijesu u problemu samo jednoroditeljske porodice, već i porodice sa više djece gdje je primjetno da rađanjem svakog novog djeteta standard porodice pada“, kazala je Žegura.
Ona takođe ukazuje na diskriminacije drugih ranjivih socijalnih kategorija, ali da za pojedine ne postoje relevantni dokazi.
„Slučajevi diskriminacije, naravno, postoje. Poslodavci nekome daju otkaz ili mu otežaju rad zbog toga što pripada određenoj grupi. Pored LGBT osoba, tu su i osobe koje su bile u zatvoru. Ali najveću diskriminaciju osjećaju osobe koje žive sa HIV-om“,istakla je Žegura.
Poseban problem u svim sferama socijalne pravde i socijalne zaštite, kako je ocijenila, predstavljaju mladi koji su u višem riziku od socijalne isključenosti od svojih vršnjaka.
„To su uglavnom mladi koji dolaze iz romske populacije, oni koji zloupotrebljavaju droge ili su bez roditeljskog staranja. Takođe ovoj grupi pripadaju oni koji su u sukobu sa zakonom ili pripadaju porodicama koje su imale istih problema“, istakla je Žegura.