Kada je 1961. godine održana auto-trka na relaciji Podgorica-Petrovac, bila je jedina žena među takmičarima. I prva je stigla na cilj. Ne znam da li je dobila i neki pehar ili plaketu, vjerovatno jeste, ali znam da je osvojila i novčanu nagradu jer često spominje da je od tog novca njen otac kupio nove gume za „opel olympia“ koji je vozila i na tom reliju.
Tada je imala oko 25 godina i za sobom je već imala dug vozački staž. Za to je bio zaslužan njen otac, vlasnik restorana „Volga“, kasnije direktor hotela „Javorak“ u Nikšiću, koji ju je naučio da vozi kamion još dok je bila djevojčica. Ali, najzaslužniji je bio njen sportski duh. Bila je i odlična gimnastičarka na dvovisinskom razboju; takmičila se širom Jugoslavije i osvajala nagrade. Ali, gimnastika je tada već bila koliko-toliko „normalna“ stvar za žene: to je bilo vrijeme ranog socijalizma kada su žene ohrabrivane da se bave sportom. Žena za volanom je, međutim, i dalje bila čudo. U Nikšiću tih godina nijedna žena osim nje nije vozila. Jednom je neki čovjek bio toliko zaprepašten kada je vidio mladu ženu za volanom da je udario u drvo. Morala je da izađe i da mu pomogne. A onda je stigao i taj auto-reli i nagrada kao vrhunac. Završila je Pravni fakultet, udala se, rodila djecu i svoj život posvetila porodici. Njena sportska biografija počela je da tone u zaborav. A onda su u jednoj poplavi nestale i njene fotografije u kamionu, u automobilu, na dvovisinskom razboju. Cijela njena bujna, sportska mladost sada postoji samo u sjećanju.

Nina Perunović o svojoj babi Ljeposavi (rođ.Pavićević) Perunović, rođenoj 1937.

Izvor: Muzej žena Crne Gore