Nardy Ahmetović, naš sugrađanin, rođen je u Italiji u Manddaloni 13.11.1998. godine.
Završio je osnovnu školu “Mileva Lajović Lalatović”, nakon nje upisuje srednju Ekonomko-ugostiteljsku školu u Nikšiću. Naredne godine će završiti IV stepen, smjera: ekonomski tehničar i planira da upiše neki od fakulteta. On zahvaljuje Help-u, organizaciji koja mu je omogućila finansijsku podršku za zavšavanje prethodne školske godine. Trenutno radi kao novinar na CIN-CG, koordinira organizacijom CAREP i volonter je CKNK. Za naš portal govori o životu, radu, planovima…
Opši sebe u nekoliko rečenica?
Prvenstveno mislim da sam borac, kao i altruista. Volim da pomognem svojim građanima, svojoj zajednici, kroz različite oblike volonterskog rada. Takođe sam i dobrovoljni davalac krvi. Volim avanture, putovanje, upoznavanje novih osoba koje su drugačije od mene i dolaze iz druge kulture. Uporan sam i sanjam o uspjehu, tako da nijesam onaj tip ljudi koji na “prvu loptu” odustaje kada se nađe u teškoj situaciji. Od svojih 15 godine sam počeo da se aktivno bavim ovim stvarima i već tada sam kreirao svoj cilj koji svakodnevno ispunjavam. Posebno volim da istaknem da sa aktivista za ljudska prava.
Rođen si u Italiji, da li misliš da bi ti život tamo bio bolji i lakši?
Mnogi bi rekli da je to sudbina, kao nekontrolisano čudo u našem životu, ali mislim da mnogi ne biraju svoju sudbinu, sam život nam je često kreira. Da li bi mi bilo lakše da sam tamo, sigurno da bi bi bilo da nijesam ostao bez roditelja. Ne možemo se uporediti sa statusom čovjeka uopšte u Italiji, nažalost još ne… Crna Gora je tako bila najbolja opcija u tom trenutku za mene i moje sestre, pa smo se smjestili kod bake koja je preuzela brigu o nama… Poslije mog dolaska sa sedam godina, tek sa osam i po godina sam počeo redovno pohađanje osnovne škole… U početku je bilo veoma teško. Teško je kada ne razumijete jezik i ukupna okolina je veoma drugačija od onoga na šta ste se navikli. Ipak, moje odeljenje me je pihvatilo bez ikakve razlike, zahvaljući učiteljici Stojanki Čejović i naravno roditeljima mojih drugara/ica. Naime, roditelji su prvi vaspitači svoje djece, pa porodice mojih drugara: Jocović, Aleksić, Janjušević, Bulajić, Miljanić su pravi ljudi, kakve Nikšić zaslužuje. Crna Gora je danas moja jedina zemlja. Dobio sam priliku da sa sa svojih 18 godina vratim i nastavim obrazovanje u Italiji. Ali nijesam htio napustiti svoju porodicu, školu i svoj rad i aktivizam u Crnoj Gori. U Italiji imam dosta bliskih rođaka, pa ih često posjećujem. Nadam se da će ubrzo Crna Gora postati dio porodice Evropske Unije, a taj duh koji vam daje jedna takva zajednica zemalja je čudesan. Zato svima mladima preporučujem da bez obzira na socio-ekonomski status u porodici, pokušaju da putuju, da osjete i upoznaju druge kulture, jer putovati znači “živjeti”. Ja znam da nije sve savršeno u Crnoj Gori i da ima dosta neriješenih pitanja, ali uslov za njihovo rješenje polazi od samog pojedinca, od nas. Moramo raditi prvo na sebi, pa će i naš grad i okruženje biti bolje mjesto. Ukoliko sa sobom nosimo samo negativnost i osude, i drugi će nas teško prihvatiti. Budi nasmijan i kada je najteže, pa osmjeh pokloni drugome.
Volontiranje, gdje si sve radio kao volonter?
“Prve korake” u Crvenom krstu Nikšić sam napravio sa sedam godina kada sam pošao na prvi stomatološki pregled i od tada me privukla crvena uniforma. Od 15 godine zvanično sam postao volonter OOCKNK i 2018. Godine sam poželio da iskusim mogućnosti za volontiranja u EU zemljama. Tako da mi je Goran Damjanović (koordinator programa CK za mlade) pružio podržku za prijavu na javni poziv organizacije ZID iz Podgorice, preko njihovog projekta Erasmus plus, kojji se ticao razmijene mladih u Hrvatskoj. Dobio sam podršku i od svoje porodice, iako nije bilo lako da mi daju odobrenje za takav korak, ipak sam imao 18 godina, pa je trebalo dvije nedelje da im razložno objasne zašto je važno da me puste. I predivno je bilo, 8/9 mjeseci sam boravio u Istri u organizaciji ALD. Nosim predivno iskustvo rada u vrtiću “CALIMERO”, pa u domu za starija lica u Novigradu, putovanja u Italiju, Sloveniju i još mnogo toga… Po povratku u Crnu Goru sam nastavio da volontiram u Crvenom krstu Nikšić, i aktivan sam do danas. Kao jedan od tri volontera nedavno sam dobio nagradu Vlade CG i Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Oni su mi obezbijedili nova dokumenta, i na taj način su se zahvalili za rad u našim opštinskim orgnizacijama. Ova nagrada je posebna ne samo za mene, već i za sve moje kolege iz CKCG… Ovim putem želim još jednom da se zahvalim Ani Macanović i Goranu Damjanoviću, kao i kolegama iz CKCG na svoj podršci koju pružaju meni, ali i mojoj zajednici. Zajednica nije zadovoljna sa onim stvarima koje dobijaju, ali sam siguran da CK sve što je u mogućnosti pruža.
Imaš svoju NVO organizaciju, i skoro je bilo tri godine postojanja. Možeš li nam reći nešto o tome?
NVO „CAREP“ je osnovana prije tri godine i naša vizija je društvo u kojem su Romi i Egipćani jednaki i punopravni članovi opštine Nikšić i Crne Gore. Od 15. godine sam aktivan i tako sam upoznao razna nevladina udruženja i dobio želju da i preko svoje organizacije utičem na rješavanje različitih problema zajednice, da sa svojim timom pružim drugačiji pogled na obrazovanje i način života. Danas mogu reći da smo dosta toga uradili zahvaljući Marijani Blečić koja nesebično pomaže u kreiranju projekta, i pruža mi podršku oko realizacije predviđenih aktivnosti. Kao organizacija moramo još mnogo toga da uradimo, promjenimo i pokenemo. Mladi obrazovani Romi me čine posebno srećnim, jer znam da obrazovana osoba drugačije gleda na životne procese. Dosta mladih završi fakultet, imaju roditeljsku podršku za nesmetano školovanje, a onda sjede kući i čekaju da ih neko pozove da rade. Posao se traži. Možda nije u početku onaj kome smo težili, ali radom i upornošću, ukazaće se prilike.
Koji ste sve projekte imali, a koje bi posebno istakao?
Bio sam učesnik volonterskog centra Istra kroz projekat “MENTORSTVO” za nezaposlene mlade. Prvi projekat moje organizacije jeste: Mladi predstavljaju sebe i svoju kulturu “MI SMO TU”, podržan od strane NVO “Mladi Romi” i projekta Savjeta Evrope: ROMACTED. On je poseban, radilo se na njemu četiri mjeseca i realizovali smo dosta različitih aktivnosti koje su bile u cilju promocije romske kulture. Romska kultura zaslužuje promociju, narod bez kulture nije narod!
Trenutno završavamo projekat: Mediji za nas “Učimo i kreiramo” podržan od instituta za medije Crne Gore. On ima za cilj da mladima ukaže na razumijevanje medija, adekvatno medijsko izvještavanje. Ubrzo ćemo uraditi nekoliko videa i postera mladih koji su poznati zajednici, a koji će iznijeti – šta i koliko su naučili u ovom Projektu.
Šta je za tebe najveća nagrada?
Vjerujte mi ne postoji nagrada ili državna nagrada bolje od osmjeha dječijeg ili starije osobe kada su vam zahvalni ili samohrane majke koji cijene to što radite. Moja nagrada je kada vidim da sam nekog učinio srećnim makar na trenutak. Mnogima je dovoljno topla riječ, a mi volonteri Crvenog krsta i drugih organizacija znamo koliko nam to znači i koja je to ljubav. Mnogi nažalost nemaju razumijevanje za potrebu drugih… budi srećan s onim što imaš, jer neko nema to što ti imaš.
Šta misliš o položaju Roma i Egipćana u Nikšiću, šta treba popraviti da bi se stanje popravilo?
Ukupan status RE populacije je loš u Crnoj Gori. Ja sam veliki zagovornik obrazovanja, pa mislim da svi problem sa kojima se moja zajednica suočava, socijalni, ekonomski itd. Imaju svoj korjen upravo u nedostatku formalnog i redovnog obrazovanja još od predškolskog perioda. Moja poruka je onda jasna: Obrazovanje nam može biti značajan iskorak iz niza problema u kojima se svi nalaze, a posebno pripadnici RE zajednice.
Čime se još baviš?
Bavim se trenutno novinastvom, radim u Centru za istraživačko novinastvo Crne Gore i imam angažman na pet mjeseci. Volontiram i koordiniram organizacijom NVO CAREP čiji sam i osnivač.
Da li imaš neke hobije?
Volim šetnja u prirodi, planinarenje, ribilov, a izdvojim vrijeme i za čitanje neke dobre knjige. Jedna posebna za mene, a koju preporučujem mladima jeste “GRAD BOLA”, autora Metija Kamberija.
Tvoji planovi?
Nikada nijesam ništa pretjerano planirao, često sam pustio da srce odluči i pratio sam sebe. Moj čvrst plan je upis fakulteta koji će mi pomoći da još više radim na polju aktivizma u cilju podrške svojoj zajednici.
Poruka mladima?
Moja poruka mladim ljudima je da vjeruju u sebe, da ulažu u sebe, svoje obrazovanje (formalno, ali I neformalno), da formiraju svoje ideje u jasne ciljeve koje žele da ostvare u budućnosti. A, da ka njima krenu već sada! Odmah!
Šta tebi znači Nikšić?
Nikšić je dio mog života, gdje god da odem u njega se vraćam. Grad budućnosti, grad mladih.
G.V.
